Alessandro Manzoni Zaručnici

Zaručnici (tal. I Promessi sposi) – prvi talijanski povijesni roman, kojega je napisao Alessandro Manzoni 1827. godine. To je najpoznatiji i najčitaniji roman na talijanskom jeziku. [1]

Radnja se odvija na sjeveru Italije 1628. , za vrijeme opresivnih godina pod španjolskom vlašću, ponekad se roman vidi kao prikriven napad na Austriju, koja je kontrolirala područje u vrijeme kada je pisan. Autor je opisao između ostalog i epidemiju kuge, koja je pogodila Milano oko 1630.

Roman govori o dvoje zaljubljenih koji su prošli kroz sve prepreke samo da budu zajedno. [2] U središtu je radnje dvoje seoskih zaručnika čije vjenčanje onemogućuju mjesni moćnik i ustrašeni župnik. Manzonijevo shvaćanje povijesti prožeto je kršćanskim naukom o spasenju i vjerom u Božju providnost pa, u skladu s tim, nakon mnogobrojnih peripetija njegov ep o običnom puku završava sretnim vjenčanjem. [3] Bavi se različitim temama, od kukavičke, licemjerne prirode jednog prelata (Don Abbondio) i herojske svetosti drugih svećenika (Padre Cristoforo, Federico Borromeo), o nepokolebljivoj snazi ljubavi (odnos Renza i Lucije, i njihova borba da se konačno opet vide i budu u braku), i nudi neke oduševljene uvide u tvorevine ljudskog uma.

Manzoniju je inspiracija za ovaj roman bio „Ivanhoe“ Waltera Scotta iz 1820. [4]

U 20. stoljeću bilo je mnogo filmskih adaptacija romana u Italiji, a prema romanu su nastale i dvije opere. „Zaručnici“ A. Manzonija je roman koji spada u remek-djela europske književnosti. [5]

Papa Franjo je izjavio da je u čak tri navrata pročitao roman „Zaručnici“: ‘Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je pročitati opet’, rekao je, napominjući kako ga je s tim djelom upoznala njegova baka, još dok je bio dijete

k20